15/10/2022
Ljudski resursi su danas glavni fakor koji opisuje nečiju poslovnosti i nezamjenjivi su dio svake organizacije koja nastoji biti smislena. Jednostavno danas briga o ljudima zahtijeva stalno prisustvo jer ljudi danas kao nikad su u stanju potrebe i razumijevanja njihovih stanja koja posredno i neposredno utiču na njihovu efikasnost na poslu, bez obzira na njegovu složenost. Općenito sam zagovornik "humanog" pristupa ljudima i njihovim potencijalima i uvijek bi izbjegao "tiranski" pristup lupanja šakom o stol i traženja rasta i razvoja od ljudi, a da ih se pri tome nije potaklo ni na koji način. Danas je čovjek izložen različitim stresotima svakodnevno i duži vremenski period, jednostavno je tako vrijeme, veliki procenat ljudi bez obzira na materijalni status jednostavno živi u spirali lošeg i lošijeg stanja koje je uzrokovano periodičnim udarima na egzistenciju čovjeka koja ipak nije samo i uvijek materijalna. Prijetnje epidemijama, ratovima i drugim elementima destruktivnosti danas kao nikad razaraju staloženost i mirnoću kod ljudi. Htjeli mi to priznati ili ne, odnosno još je bolje reći htjeli ili ne htjeli prihvatiti sve to, to je ipak činjenica. Upravo tu smatram da počinje posao HR menadžera jer da bi se bavili ljudima na poslu nemoguće je zanemariti kontekst u kojem se nešto dešava ili neko živi. Moja iskustva govore da će se ogroman postotak problema kod čovjeka na poslu jednostavno moći objasniti sa socijalnim kontekstom u kojem on živi. Iz toga ću upravo izvući slijedeći zaključak koji kaže da ljudski resursi kao konačna vaga koja će izmjeriti nečiju uspješnost na poslu koja se može ogledati kroz više faktora ne smiju nikad prestati biti dio ljudi, ljudski resursi moraju ostati oslonjeni na čovjeka a manje na brojne alate koji su vrlo često mrtvo slovo na papiru. Ja sam kao HR menadžer uspijevao napraviti višestruke rezultate u nečijoj efikasnosti kroz jednostavne razgovore, uvođenjem povjerenja i uzajamnog poštovanja, nekad se začudim kako ustvari ljudima malo treba da bi davali više. Moramo se ovdje razumijeti da ja nisam zagovornik odbacivanja bilo kakvih naučnih metoda koje zaista daju rezultat u različitim mjerenjima ljudskih potencijala, ali i dalje smatram da oni trebaju biti podrška jednostavnom ljudskom pristupu.
Organizacija koja ne shvati ljudske resurse koje je čine i okružuju izgubit će identitet i ličit će na bezličnu, amorfnu struktura koja onom na krovu donosi zadovoljstvo i zaradu. Ako koncentrišemo zadovoljstvo na vrh piramide stvorit ćemo organizaciju koja stihijski radi i na koju se reflektuju odluke menadžmenta niti se implementiraju na zadate načine. Zadovoljstvo radnika, zaposlenika danas je temelj postojanja uspješnih kompanija. Pisanjem ovog bloga proći ću kroz bezbroj primjera i situacija koje su povezane sa ljudima i njihovim učinkom na poslu, jednostavno smatram da kvalitetan sadržaj o ljudskim resursima nije vezan samo za metode i alate nego i za ipak ljude.
