MOĆ

14/05/2026

https://www.facebook.com/share/p/1BtEUnCjWG/

07/05/2026

Umorna si.
Ali to nije samo “umor”.
To je noć u kojoj spavaš, a ne odmoriš se.
Tijelo leži, ali organizam ne staje.
Mučno ti je od količine šećera nakon OGTT-a, pokušavaš pronaći položaj u kojem će ti biti lakše, i baš kad pomisliš da si se na trenutak opustila — slučajno ispružiš nogu i osjetiš kako grč u listu kreće.
Sve se događa u jednoj sekundi.
Paralelno.
Istovremeno.
Preplavljujuće.
Trudnoća je samo jedan od primjera s koliko se stvari ljudski organizam nosi.

Dok razgovaramo s nekim, ta osoba možda istovremeno:
– pokušava ne zaplakati,
– razmišlja o računu koji ne zna kako platiti,
– strahuje za svoje dijete,
– osjeća usamljenost usred punog razreda/kolektiva/obitelji,
– bori se sa slikom o vlastitom tijelu,
– pokušava ostati “funkcionalna”,
– i uvjerava sebe da mora izdržati još samo danas.

Gestalt pristup često nas vraća jednoj važnoj stvari:
čovjek nije “jedan problem”.
Mi smo skup paralelnih doživljaja, potreba, senzacija, emocija i misli koje se događaju istovremeno.

Zato ponekad nije pitanje:
“Zašto ne mogu sve "hendlati"?”
nego:
“Kako je moguće da već toliko toga nosim odjednom?”

A nošenje sa svime ne počinje dodatnim pritiskom na sebe.

Počinje svjesnošću.
Počinje zaustavljanjem i primijećivanjem:
Što mi se sada događa?
Što moje tijelo pokušava reći?
Što mi trenutno treba?
Mogu li sebi dati barem malo podrške umjesto još jednog zahtjeva?

Ponekad je za regulaciju potrebno samo:
– dublji izdah,
– čaša vode,
– granica koju konačno postaviš,
– traženje pomoći,
– ili dopuštenje da ne moraš sve istovremeno.
Jer nitko od nas ne živi samo jednu stvar.
Svi istovremeno nosimo cijele unutarnje svjetove koje drugi često ne vide.

Kad nije potrebno samo ovo navedeno ili ne pomaže, uvijek postoji stručna osoba s kojom je neke stvari ipak lakše proći.

07/05/2026

Čovjek je u potpunosti čovjek samo kada se igra.

C. G. Jung.

23/04/2026

Kreativna ravnodušnost

Na prvu zvuči kao da govorimo o nezainteresiranosti — ali u gestalt pristupu to znači nešto sasvim suprotno.

Kreativna ravnodušnost je sposobnost da ostanemo u kontaktu sa sobom dok istovremeno vidimo obje strane neke situacije — bez da automatski “skliznemo” u jednu krajnost.

Svi svakodnevno živimo između suprotnosti: 👉 želim reagirati ↔ želim se povući
👉 želim kontrolu ↔ želim se prepustiti
👉 želim bliskost ↔ treba mi distanca

Često nesvjesno biramo jednu stranu — onu koja nam je poznatija ili “sigurnija”.
U prostoru između tih polova postoji mogućnost izbora.

✨ Tu nastupa kreativna ravnodušnost.

To je stanje u kojem:
- primjećujemo što se u nama događa
- ne žurimo reagirati
- dopuštamo si da osjetimo više opcija
- biramo odgovor koji je u tom trenutku za nas najprikladniji

To nije hladnoća ni udaljenost — nego živ, svjestan kontakt sa sobom i situacijom.

Kratka vježba (2–3 minute):
Sljedeći put kad osjetiš unutarnju napetost ili dilemu:
1. Zastani na trenutak.
2. Pitaj se: Koje su dvije suprotne tendencije u meni sada? (npr. “želim reći nešto” i “želim šutjeti”)
3. Pokušaj osjetiti obje strane — bez da odmah djeluješ.
4. Primijeti što se mijenja u tijelu dok ih držiš zajedno u pažnji.
5. Tek tada napravi mali, svjestan izbor.

💡 Poanta nije “ispravno odlučiti”, nego izaći iz automatizma.

Kreativna ravnodušnost nije nešto što “postignemo jednom zauvijek”.
To je vještina koja se razvija — korak po korak, kroz svjesnost.

05/03/2026

Često nam se čini da je naše prekomjerno uzbuđenje očitije drugima nego što zaista jest. (Elaine N. Aron)

Kada smo uznemireni, naše tijelo je puno signala – ubrzano disanje, napetost u mišićima, osjećaj da nas svi gledaju i primjećuju koliko smo nervozni. U tim trenucima lako povjerujemo da je naše stanje potpuno vidljivo drugima.

U stvarnosti, ljudi oko nas najčešće ne primjećuju ni približno onoliko koliko mi mislimo. Velik dio tog osjećaja dolazi iz našeg unutarnjeg fokusa – iz pojačane svjesnosti vlastitih misli, emocija i tjelesnih reakcija.

U Gestalt psihoterapiji učimo zastati i primijetiti što se zaista događa u nama:
Što osjećam u tijelu?
Koju priču u tom trenutku govorim sam/a sebi?
Je li ta priča činjenica ili pretpostavka?

Već sama svjesnost tih procesa može donijeti više prostora, više izbora i manje pritiska.

Ponekad ono što nam se čini kao „preveliko“ ili „previše vidljivo“ zapravo je samo dio našeg unutarnjeg doživljaja – a ne stvarnost koju drugi vide.

🌿 Svjesnost je prvi korak prema većoj slobodi u načinu na koji doživljavamo sebe i druge.

04/03/2026

“Ne” je potpuna rečenica! (S predavanja Josipe Šimunović)

Koliko si p**a osjetio/la potrebu da svoje “ne” ublažiš objašnjenjima?
Da ga produžiš opravdanjima?
Da ga zapakiraš tako da nikoga ne povrijedi?

U Gestalt psihoterapiji učimo da je autentičan kontakt moguć samo kada smo u kontaktu sa sobom. A to znači prepoznati vlastite granice – i izgovoriti ih jasno.

“Ne” nije odbacivanje druge osobe.
“Ne” je potvrda sebe.

Kada kažemo “ne”:
• preuzimamo odgovornost za svoje potrebe
• izlazimo iz obrasca ugađanja
• jačamo osjećaj vlastite vrijednosti
• učimo tolerirati nelagodu koja dolazi s postavljanjem granica

Granice nisu zidovi.
Granice su mjesto gdje ja završavam, a ti počinješ.

Ako ti je teško izgovoriti “ne”, možda si nekada naučio/la da je sigurnije prilagoditi se nego biti autentičan/na. U terapijskom prostoru zajedno istražujemo te obrasce – bez osuđivanja, s radoznalošću i podrškom.

Danas pokušaj nešto jednostavno:
Primijeti gdje želiš reći “ne”.
Udahni.
I dopusti sebi da ta riječ bude dovoljna.

“Ne.”

03/03/2026

Sramežljivost je strah da se ne ćemo drugima svidjeti ili da nas drugi ne će prihvatiti. Ona je reakcija na određenu situaciju, a ne trajno obilježje osobnosti.

Elaine N. Aron

24/02/2026

Jučer sam imala čast gostovati kao predavač u Gradskoj knjižnici Nova Gradiška na dječjem odjelu, na čemu od srca zahvaljujem knjižnici na pozivu, a posebno knjižničarki Luciji na organizaciji i toplom dočeku.

Predavanje pod nazivom „Ogledalo ne govori cijelu priču“ bilo je posvećeno temi poremećaja prehrane, a slušatelji su bili učenici 7. razreda OŠ "Mato Lovrak" iz Nove Gradiške. Tema je iznimno važna, osobito u vremenu kada broj poremećaja prehrane u svijetu raste i kada su mladi izloženi snažnim pritiscima ideala ljepote, uspjeha i prihvaćanja.

Učenici su pokazali znanje i zanimanje za temu, ali isto tako da oko nje postoji još mnogo nepoznanica. Svako sudjelovanje učenika me posebno razveselilo jer to vodi prema tome da je predavanje dijalog. Hvala nastavnicama koje su ih dovele i time podržale otvaranje ovako važne teme; kao i učenicima koji su ostale i dulje nego su službeno trebali.

Jedno pitanje mi je ipak ostalo “visjeti u zraku”. Ako broj poremećaja prehrane globalno raste, a na pitanje prepoznaju li kod sebe ili drugih neke od simptoma učenici odgovaraju da ne – jesmo li zaista po tome drugačiji i otporniji (što bi me iskreno veselilo) ili još uvijek nedovoljno osjetljivi da prepoznamo ono što nam je pred nosom?

U Gestalt pristupu važno nam je razvijati svjesnost – o sebi, o svojim osjećajima, o odnosu prema tijelu i hrani. Poremećaji prehrane nisu samo “priča o hrani”, već često priča o emocijama, kontroli, samopoštovanju i potrebi da budemo viđeni i prihvaćeni.

Drago mi je da sam imala priliku govoriti i o tretmanu poremećaja prehrane te o tome kako psihoterapija može pomoći – kroz siguran odnos, istraživanje unutarnjih doživljaja i postupno jačanje kontakta sa sobom. Važno je da mladi znaju da nisu sami i da se za bilo koji problem mogu obratiti za pomoć – roditeljima, nastavnicima, stručnim suradnicima u školi ili psihoterapeutu.

Razgovor je prvi korak. A svako ogledalo pokazuje samo dio priče – ostatak otkrivamo kada se usudimo pogledati dublje.

22/02/2026

S veseljem s vama dijelim članak objavljen na RadioNG-u, u kojem govorim o važnosti mentalnog zdravlja i pristupu putem Gestalt psihoterapije.

U članku možete pročitati više o temi, a dostupan je audio cijelog intervju kojeg možete poslušati.

Hvala RadioNG-u na prepoznavanju mentalnog zdravlja kao teme koja zaslužuje prostor, pažnju i otvoren razgovor. 💛

Vjerujem da je svaki korak prema većoj svjesnosti, dijalogu i razumijevanju – korak prema većoj osobnoj i zajedničkoj dobrobiti.

Naša sugrađanka Martina Oršulić, po struci socijalna radnica, odnedavno nosi i titulu gestalt psihoterapeutkinje. Kako nam je ispričala, za vrijeme studija zanimali su je različiti psihoterapijski pravci i otada kreće njeno zanimanje za gestalt psihoterapiju. Budući se za vrijeme njenog ško...

19/02/2026

Što kada ne znamo što nam treba?

Gestalt psihoterapija definira zdravlje kao sposobnost organizma da jasno prepozna i iskusi svoje potrebe i želje – te fleksibilnost da ih zadovolji na način koji je dobar za nas.

Što je s klijentima koji kažu:
„Ne znam što želim.“
„Nemam pojma što mi treba.“
„Samo osjećam neku prazninu.“

Kako zadovoljiti potrebu koju ne možemo imenovati?

U terapijskoj sobi često ne krećemo od odgovora – nego od svjesnosti.

Ne tražimo odmah “što želiš?”, već:
• Što sada osjećaš u tijelu?
• Gdje osjećaš napetost?
• Što izbjegavaš reći?
• Što se dogodi kad zastanemo u tišini?

Ponekad je nemogućnost definiranja potrebe zapravo dugogodišnje prilagođavanje drugima.
Ponekad je to strah od odbacivanja.
Ponekad naučena poruka da naše potrebe „nisu važne“.

U Gestalt pristupu vjerujemo da potreba već postoji. Ona je tu – samo je prekinut kontakt s njom.

Kroz odnos, eksperiment, svjesnost i siguran prostor, klijent postupno uči:
• prepoznati što osjeća
• razlikovati svoje od tuđih očekivanja
• ostati u kontaktu sa sobom
• dati si dozvolu da nešto treba

Jer tek kada potreba dobije ime – dobiva i mogućnost da bude zadovoljena.

Ako se prepoznaješ u ovome, znaj:
Ako misliš da ne znaš što ti treba… Možda se samo jako dugo nisi pitao.

✨ Put prema zdravlju često započinje pitanjem:
„Što se sada događa u meni?“