Oeconomicus

09/09/2021

CARINSKA DEKLARACIJA

Carinska deklaracija je pismena prijava robe za carinjenje koja podnosi prilikom uvoza robe u carinsko područje, provozi kroz njega ili izvozi iz carinskog područja. U ime vlasnika carinsku deklaraciju mogu podnijeti špediterska ili transportna preduzeća ili ovlašćeni carinski posrednici i ostali punomoćnici.

Carinska deklaracija se podnosi na propisanom obrascu koji sadrži naziv robe, količinu, prevozno sredstvo, porijeklo i namjenu robe i potpis podnosioca. Uz carinsku deklaraciju moraju se podnijeti i druge propisima propisane isprave na primjer račun, prevozna isprava, prijava o uvozu ili izvozu i slično. Davanje lažnih podataka u carinskoj deklaraciji je prekršaj.

Advokat Topić & Makarić
Facebook and Instagram Team

23/07/2021

STATUS QUO

Status Quo je skraćenica za latinski izraz Status quo ante bellum - Stanje kakvo je bilo prije rata.

Njome se označava nepromijenjenost stanja o kome je riječ, bilo prošlog bilo sadašnjeg. U slučaju nepromijenjenosti prošlog stanja u stvari je riječ o povratku na prošlo stanje, a u slučaju ako se status quo odnosi na sadašnje stanje, onda o održavanju takvog stanja na određeno vrijeme.

Svi pravni akti se odnose, odnosno zaključuju vodeći računa o statusu quo ukoliko se status quo promijeni, dolazi u pitanje i mogućnost njihove primjene, pa se od nje može i odustati, shodno tzv. klauzuli rebus sic stantibus. Pri upotrebi pojma status quo javljaju se teškoće oko utvrđivanja tačnog stanja onog trenutka o kome je riječ, što izaziva česte sporove.

Advokat Topić & Makarić
Facebbok and Instagram Team

26/04/2021

REDOVNI ZAKONSKI NASLJEDNI REDOVI

Krvno srodstvo je osnovna činjenica za parentelarno-linearni sistem zakonskog nasljeđivanja, koji se primjenjuje u našem pravu. Sva lica koja su potencijalni zakonski nasljednici grupisana su u nasljedne redove.

Nasljeđuje se po nasljednim redovima pri čemu zakonski nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju iz nasljeđa nasljednika daljeg nasljednog reda.

Advokat Topić & Makarić
Facebook and Instagram Team

15/03/2021

NAČELO IN DUBIO PRO REO

Ili u sumnji treba suditi blaže ili u sumnji treba odlučiti u korist okrivljenog - je načelo kojim se služi sud u krivičnom postupku kada u času donošenja presude, ostane u sumnji o tome da li postoji ili ne postoji neka pravno relevantna činjenica konkretnog slučaja.

Po tom načelu, ako je sud u sumnji u pogledu postojanja činjenice na koju pravo nadovezuje posljedicu nepovoljnu za okrivljenog, sud treba da smatra da ta činjenica ne postoji, a ako je u sumnji u pogledu postojanja činjenice na koju pravo nadovezuje posljedicu povoljnu za okrivljenog sud mora da smatra da ta činjenica postoji. U takvoj situaciji sud, dakle, uvijek zauzima stanovište koje je povoljnije za okrivljenog.

Najvažniji slučaj primjene ovog načela postoji kada sud kod konačnog odlučivanja ostane u sumnji u pogledu postojanja ili nepostojanja neke od pravno relevantnih činjenica od kojih zavisi da li će okrivljeni biti osuđen za krivično djelo.

Primjena načela i.d.p.r. dovodi u takvom slučaju do oslobođenja okrivljenog, koji je ipak u trenutku donošenja presude ostao sumnjiv da je izvršio krivično djelo. Izjednačavanje takvog slučaja sa slučajem u kojem je dokazana nevinost okrivljenika ne odgovara činjeničnom stanju i znači favorizovanje okrivljenog iz humanitarnih razloga.

Načelo i.d.p.r. nastalo je u sudskoj praksi a teorija većine savremenih zemalja prihvatila ga je. Granice njegove primjene nisu u svim zemljama jednako određene, ali postoji tendencija da se primjenjuje u najširoj mjeri. Načelo je inače vrlo staro, iako sam naziv potiče iz 1811. godine. Susrećemo ga još u rimskom i kanonskom pravu.

Poslije nekoliko vijekova vladavine inkvizicionog krivičnog postupka, u evropsko kontinentalno pravo francuska revolucija ponovo je uvela ovo načelo prihvatanjem pretpostavke nevinosti okrivljenog (čl. 9. Deklaracije prava čovjeka i građanina od 1789. godine), koja opravdava primjenu načela i.d.p.r. u najvažnijem slučaju.

Advokat Topić & Makarić
Facebook Team

24/02/2021

Zemljišne knjige

ZEMLJIŠNE KNJIGE

Zemljišne knjige su javni registri u koje se upisuju određena stvarna prava na nepokretnostima, kao i neka obligaciona prava.

U svijetu postoji više tipova zemljišnih knjiga, a najpoznatiji i najvažniji su: francuski, Torensov i austrijsko-njemački. Austrijsko-njemački tip zemljišnih knjiga karakterističan je po tome što se zasniva na katastarskom premjeru i katastarskim planovima, a vodi svoje porijeklo iz starog germanskog prava.

Ovaj tip zemljišnih knjiga prihvaćen je u zemljama Srednje Evrope, kao i u svim krajevima bivše SFRJ u kojima se primjenjivao austrijski građanski zakonik i mađarsko običajno pravo. U Crnoj Gori, Makedoniji i Srbiji primjenjivan je tapijski sistem naslijeđen od Turaka.

Zemljišne knjige po austrijsko-njemačkom sistemu čine: glavna knjiga, zbirka isprava i registar. Glavna knjiga sadrži veći broj zemljišnoknjižnih uložaka. U te uloške upisuju se sva zemljišta koja se nalaze na teritoriji katastarske opštine kod koje se vodi glavna knjiga.

Zemljišnoknjižni ulošci sastoje se od popisnog lista, u koji se upisuju svi sastavni dijelovi nepokretnosti, vlasničkog lista, u koji se upisuju imena vlasnika nepokretnosti i osnov pribavljanja, i teretnog lista u koji se upisuju tereti na nepokretnosti.

Zemljišne knjige u nas zasnivaju se na načelima publiciteta, prioriteta, legaliteta, upisa i apsolutne tačnosti zemljišnih knjiga.

Shodno načelu publiciteta, zemljišne knjige su svakome dostupne, bez dokazivanja postojanja pravnog interesa za uvidom u te knjige. Otuda proizilazi neoboriva pretpostavka da je sadržina zemljišnih knjiga poznata. Za vrijeme službenog rada organa koji vodi z.k. svako lice može tražiti da ih razgleda, ali samo u prisustvu nadležnog službenog lica.

Shodno načelu prioriteta, jače pravo je ono koje je ranije upisano u z.k. Računanje vremena prioriteta vrši se astronomski od trenutka kada je nadležnom zemljišnoknjižnom sudu stigao zahtjev za upis datog prava.

Shodno načelu legaliteta, nadležan z.k. sud ispituje ex officio zakonsku osnovanost zahtjeva za upis i ispravnost priloženih isprava.

Shodno načelu upisa, sticanje stvarnih prava na nepokretnosti izvodi se iz upisa u z.k.

Shodno načelu apsolutne tačnosti z.k. postoji pretpostavka da su podaci u z.k. tačni i savjesno lice koje se pouzda u podatke iz z.k. ne može zbog toga trpiti nepovoljne pravne posljedice.

Od stvarnih prava u z.k. se mogu upisati: vlasništvo (svojina), pravo korišćenja, služnosti, založno pravo, pravo trajnog korišćenja građevinskog zemljišta i realni tereti.

Od obligacionih prava u z.k. mogu se upisati: pravo zakupa, pravo prekupa (pravo preče kupovine) i pravo otkupa.

Prije su zemljišne knjige vodili opštinski sudovi. Sada u Republici Srpskoj zemljišne knjige vodi Republička uprava za geodetsko-imovinske poslove (RUGIP).

Advokat Topić & Makarić
Facebook Team

12/02/2021

Neka se zna.

IZ SUDSKE PRAKSE

Smetanje posjeda - Najam i podnajam

Tužilac je dao u svom stanu u podnajam djevojačku sobicu H.B., a H.B. primio je u tu sobicu svog oca H.M., tako da danas u toj sobici uz H.B. stanuje i njegov otac H.M.

Okružni sud kao drugostepeni sud preinačenjem rješenja prvostepenog sreskog suda protiv H.M. s obrazloženjem, da se u pravu upotrebe djevojačke sobe nalazi sin tuženoga, pa da tuženi H.M. nije ni trebao tražiti od tužioca dozvolu da se u navedenu sobu useli te da se useljavanjem u sobicu nije promijenilo dosadašnje posjedovno stanje na štetu tužioca.

Takvo stanovište drugostepenog suda nije ispravno.

Odnos najma postoji između tužioca i H.B. ovaj je odnos zasnovan na ugovoru, pa stranke ne mogu samovoljno mimo ugovora proširivati svoja prava na štetu druge stranke.

Djevojačka sobica data je u podnajam H.B. za njegovo lično stanovanje. Davanjem te sobice na upotrebu još nekoj drugoj osobi sa strane podnajamnika bez sumnje je podnajamnik proširio svoja prava na štetu najmodavca, a napose, ako se uvaži, da je uz upotrebu same sobice nužno vezana i upotreba drugih prostorija, u tužiočevom stanu.

Takvo raspolaganje s djevojačkom sobom bez odobrenja tužioca sadrži ograničavanje, odnosno zadiranje u upotrebu njegovih prostorija, pa tužilac ima pravo tražiti sudsku zaštitu, pa i tužbom zbog smetanja posjeda.

Drugostepeni sud zauzevši pogrešno pravno stanovište nije raspravio, da li inače postoje elementi za tužbu zbog smetanja posjeda, pa je stoga valjalo zahtjev za zaštitu zakonitosti usvojiti i ukinuti pobijano rješenje okružnog suda radi donošenja nove odluke.

Presuda Vrhovnog suda Hrvatske Gzz br 161/52 od 30.XII 1952, Zbirka odluka vrhovnih sudova 1954, odl. br. 147.

Advokat Topić & Makarić
Facebook Team

07/02/2021

Kako pravnici dijele stvari.

31/01/2021

Stara skola

30/01/2021

Što su Rimljani smislili i danas je na snazi.

17/01/2021

O AKCIONARSKIM DRUŠTVIMA

U ekonomskom pogledu akcionarsko društvo - skraćeno pišemo a.d., je najznačajnije od svih privrednih društava i predstavlja glavni oslonac savremenog kapitalističkog društvenog poretka.

Po svojoj organizaciji i pravnoj strukturi najpodesniji je instrument za formiranje i koncetraciju krupnog kapitala, pa je po tom osnovu a.d. glavni oblik za sastav holdinga, koncerna i multinacionalnih kompanija.

Kao preteča savremenih a.d. smatra se Banco di San Gorgio osnovana u Đenovi 1407. godine. Međutim, pravi početak razvoja a.d. predstavljaju velike prekomorske kolonijalne kompanije osnovane početkom i tokom 17. vijeka - engleska Istočno-indijska kompanija osnovana 1600. godine koja je trgovala raznom robom od začina do robova, zatim holandska Istočno-indijska kompanija osnovana 1606. je bila megakorporacija osnovana po direktivi vlade od strane nekoliko rivalskih holandskih trgovačkih kompanija i francuska Istočno-indijska kompanija osnovana 1664. godine kao Imperijalno trgovačko društvo pod direktnim suverenitetom kralja sa svrhom da se takmiči sa naprijed navedene dvije mega korporacije.

U svojim ranim fazama razvoja a.d. predstavlja formu samo za krupni kapital, jer su zakoni uglavnom propisivali veliki akcionarski kapital kao uslov za osnivanje a.d. sa izuzetkom švajcarskog prava.

Međutim, poslije 2. svjetskog rata dolazi do novog talasa reformi koji između ostalih novina donosi i snižavanje nominalnih iznosa pojedinih akcija, koje su na taj način postale pristupačne najširim narodnim masama i malim štedišama. Zatim, došlo je do uvođenja tzv. narodnih i radničkih akcija na primjer pretvaranje "Volkswagenwerke" u Njemačkoj u a.d.

U pravilu, svaka akcija njenom imaocu, akcionaru, daje jedan glas na skupštini akcionara. To znači da svaki pojedinačni akcionar ima onoliko glasova koliko ima akcija. Na taj način, u pravu a.d. postoji tzv. načelo kapitalske većine, po kome u pojedinim a.d. odlučuje onaj ko raspolaže većinom akcija.

U velikoj disperziji akcija sa malim nominalnim iznosima dovoljno je daleko ispod 50% akcionarskog kapitala da se kontroliše čitavo a.d. Protiv zloupotreba, u odgovarajućim zakonima ugrađeno je tzv. pravo manjina, ali je zaštita rijetko i stvarno efikasna.

Advokat Topić & Makarić
Facebook Team

18/12/2020

Treba znati i ovo.

O PRAVU I PRAVNOJ NAUCI

Kada se hoće izučavati pravo, onda prvo treba saznati odakle potiče ime prava - jer pravo je nauka o dobrom i pravednom.

Pravna su načela - pošteno živjeti, drugoga ne vrijeđati, svakome priznati ono što mu pripada.

Najsavršenijom vrlinom među ljudima smatra se ona koja svakome priznaje pravo koje mu pripada, a koju nazivamo pravednost.

Nije sve pošteno što je dozvoljeno.

Zakon je ono što narod naredi i ustanovi. (Putem narodne skupštine.)

Moć zakona jest: zapovijedati, zabranjivati, dozvoljavati, kažnjavati.

Zakon se ili rogira, tj. donosi; ili abrogira, tj. prvi (raniji) zakon ukida; ili derogira, tj. dio prvog zakona ukida; ili subrogira, tj. dodaje nešto prvom zakonu; ili obrogira, tj. mijenja nešto u prvom zakonu.

Izvor: Ante Romac, Izvori Rimskog prava

Advokat Topić & Makarić
Facebook Team

13/12/2020

Dobro je znati.

MALA ŠKOLA PRAVA - KONVALIDACIJA UGOVORA

Konvalidacija od latinskog convalescentia - oporavljanje, convalesco ili konvalidare - oporaviti se, osnažiti, predstavlja naknadno osnaženje nevaljanog pravnog posla.

Premda, je još u rimsko doba važilo pravilo: Quod ab initio vitiosum est non potest tractu temporis convalescere - što je s početka nezakonito, to vremenom samim zakonito ne postaje, u nešto slobodnijem prevodu poznato kao - Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi, ipak su oduvijek postojali izuzeci od ovog pravila.

Treba razlikovati da li se radi o ništavom ili rušljivom, pobojnom pravnom poslu.

U pravilu, ništav pravni posao se samo izuzetno može osnažiti (konvalidirati). Ništav ugovor ne postaje punovažan kada zabrana ili neki drugi uzrok ništavosti nestane. Međutim, izuzetno, ako je zabrana bila manjeg značaja, a ugovor je ipak izvršen, ništavost se ne može isticati. Na primjer, ugovor koji je ništav jer nije sklopljen u propisanoj pisanoj formi, konvalidira ako su ga stranke izvršile u cjelosti ili pretežnom dijelu.

Rušljiv ili pobojan ugovor konvalidira ako stranka u čijem interesu je rušljivost ustanovljena u zakonskom roku ne zahtijeva poništenje posla ili se tog prava odrekne. Protekom roka u kome nije zahtijevano poništenje ugovora on se konvalidira na osnovu samog zakona i proizvodi dejstvo kao da je od samog nastanka bio punovažan.

Pravo na zahtjev za poništenje rušljivog, pobojnog ugovora vezano je za određeni rok. Taj rok iznosi godinu dana od dana saznanja za rušljivost, pobojnost, odnosno od prestanka prinude, a u svakom slučaju ovo pravo prestaje protekom vremena od tri godine od dana sklapanja ugovora. Prvi rok (od godinu dana) je subjektivni, a drugi (od tri godine) je objektivan rok. Ovi rokovi su prekluzivni i ako se propuste pravo poništenja se gubi.

Advokat Topić & Makarić
Facebook Team