https://www.facebook.com/543731465737748/

Pravo Rješenje, Online, Mostar (2026)

17/09/2026

🐾 Ne čekaj da budeš potpuno spreman...

Jedna od najčešćih i najtiših zamki depresije jeste čekanje da se pojavi motivacija.

Pa tako kažemo sebi:

„Kad budem imao/la više energije, počet ću.“
„Kad mi bude bolje, izaći ću.“
„Kad osjetim želju, uradit ću to.“

Ali problem je u tome što se kod depresije raspoloženje rijetko mijenja prije akcije. Jer energija, osjećaj zadovoljstva i smisla najčešće dolaze tek nakon što napravimo (prvi) korak.

Tu ACT (terapija prihvatanjem i posvećenošću) donosi važan preokret. Zato, umjesto da čekamo da težina nestane, učimo kako da je ponesemo sa sobom dok pravimo male, ali važne korake.

🌱 A tu je i kratka vježba za danas:

1. Najprije, primijeti šta osjećaš, bez borbe.

Npr. reci sebi: „Trenutno osjećam težinu/ tugu/ bezvoljnost.“ I ne moraš ništa popravljati, samo priznaj da je tu.

2. Napravi prostor.

Zapitaj se: „Mogu li dozvoliti ovom osjećaju da bude prisutan par trenutaka, bez pokušaja da ga se odmah riješim?“

3. Vrati se vrijednostima.

Zapitaj se: „Šta mi je važno, čak i ako mi se danas ništa ne radi?“

(To može biti odnos sa dragim ljudima, briga o sebi, kreativnost, učenje... Ili još bolje napravi svoj niz).

4. Smanji prvi korak sve dok ti ne postane jednostavan i lagan.

❌ Dakle, nikako ne: „Danas ću srediti svoj život.“

✔️ Nego: „Oprat ću samo jednu šolju.“ Ili „Izaći ću na 5 minuta.“ Ili „Odgovorit ću na jednu poruku.“

I zapamti:

Ne mjeri uspjeh po tome koliko si uživao/la. Mjeri ga po tome jesi li napravio/la korak prema onome što ti je važno, uprkos bezvoljnosti, težini i praznini koju osjećaš.

Zato, akcija ne mora čekati motivaciju. Jer ponekad je upravo akcija ta koja je stvara 😉.

04/09/2026

🧩 Šta je zapravo depresija?

To nije lijenost.
To je iscrpljenost.
I ono teško preživljavanje u tišini.

Tačnije znaš li onaj osjećaj kada se probudiš, a dan ispred tebe izgleda kao nepremostiva planina? Kada ti drugi govore:
„Samo se trgni.“
„Imaš toliko toga, budi zahvalan/na.“
„Svi imaju probleme.
„Samo počni nešto raditi i biće ti bolje"...

a tebi je i samo ustajanje iz kreveta već ozbiljan napor.

Jer depresija nije nedostatak karaktera. Nije moralni neuspjeh. I nije uvijek vidljiva spolja. Ponekad osoba izgleda sasvim funkcionalno: ide na posao, odgovara na poruke i smije se u društvu dok iznutra jedva održava kontakt sa sobom, drugima i samim životom.

I kako sebi tada možemo pokušati pomoći?!

🌱 Najprije, mali korak umjesto čekanja...

Terapija prihvatanjem i posvećenošću podsjeća nas da ne moramo prvo „popraviti“ svoje misli i osjećaje da bismo se pokrenuli.

Tako umjesto: „Moram se prvo osjećati bolje.“
Pokušaj: „Mogu li, čak i dok mi je teško, napraviti jedan mali korak prema onome što mi je važno?“

🫂 Saosjećanje umjesto samokritike

Terapija usmjerena na saosjećanje uči nas da unutrašnja kritika rijetko stvara snagu koja nam tada toliko nedostaje.

Zato, ako sebi govoriš:
„Lijen/a sam“ ili „Šta nije u redu sa mnom?“, zastani i zapitaj se:
„Da mi ovo govori osoba koju volim, šta bih joj rekao/la?“

Možda bi odgovor bio:
„Teško ti je. Vidim te. Čujem te. Ne moraš sve danas. I ne moraš sve sam/a. Hajde da zajedno napravimo samo jedan mali korak.“

Jer danas ne moraš osvojiti planinu. Možeš samo napraviti jedan mali korak ka onome što ti je važno. I to je sasvim dovoljno. Zapravo i više nego dovoljno.

🧩 Napomena: Ako su osjećaji bezvoljnosti, beznadežnosti, pasivnosti ili povlačenja dugotrajni i značajno utiču na svakodnevni život, važno je potražiti stručnu podršku i pomoć.

Nisi sam/a.
Tu sam. Tu smo jedni za druge!
Ne zaboravi(mo)...

29/07/2026

Četiri godine... Mnogo učenja, preispitivanja, intenzivnog rada na sebi i rada s drugima...

No danas, s velikom zahvalnošću, mogu reći da sam završila još jednu, mom srcu vrlo dragu, edukaciju i stekla certifikat kognitivno-bihevioralnog psihoterapeuta ❤️.

Iako ovaj certifikat označava kraj jednog važnog obrazovnog poglavlja, mnogo su mi važnije sve promjene koje su se tokom ove četiri godine događale iznutra.

Inače, na ovu edukaciju došla sam sa značajnim prethodnim znanjem i iskustvom. Ipak, svjesno sam odlučila sve to ostaviti po strani i svakom susretu pristupiti sa stavom: „Znam da ništa ne znam.“ I upravo ta otvorenost mi je omogućila da sve što sam godinama učila povežem u jednu smislenu cjelinu - kao da sam napokon pronašla komadić slagalice koji je nedostajao pa da vidim širu sliku.

A jedan od najdražih darova ovog p**a bilo je upoznavanje Terapije usmjerene na saosjećanje (CFT). Taj pristup nije obogatio samo moj profesionalni rad, već je ostavio dubok trag i na meni kao osobi. Podsjetio me koliko nam svima nedostaje više nježnosti i saosjećanja, prema drugima, ali prije svega prema sebi.

Stoga me ova edukacija nije naučila samo kako biti bolji terapeut. Donijela mi je važne lične uvide i još jednom potvrdila da je rad na sebi temeljna odgovornost svakoga ko želi biti istinski prisutan za ljude koji mu iz dana u dan poklanjaju svoje povjerenje. Jer što bolje poznajemo vlastite obrasce, slijepe mrlje i projekcije, to možemo biti prisutniji za svoje klijente.

Od srca hvala svim edukatorima, supervizorima i kolegama na ovom zajedničkom putovanju. Posebno hvala klijentima na povjerenju koje mi ukazuju i prilici da svakodnevno učim i rastem zajedno s njima. I naravno veliko hvala mojoj porodici za podršku, razumijevanje i ljubav. Jer sreća je zaista u svim tim "našim ljudima" koji male stvari čine velikim 🌹.

I ne, ovo nije moj konačni cilj. Ovo je samo još jedna stanica na mom putu cjeloživotnog učenja i razvoja, kao vrijednosti koja me oduvijek vodi i koju želim nastaviti živjeti, njegovati i razvijati.

Jer psihoterapija nije samo skup tehnika. Ona je način susreta s drugim čovjekom. A kvalitet tog susreta uvijek počinje odnosom koji imamo prema sebi.

Zato... nježno, toplo i saosjećajno, prema drugima, ali i prema sebi 🤗.

26/07/2026

Dan 14 | Svaki kraj je novi početak✨

A na ovoj slici je istina sa kojom završavamo ovaj izazov anksioznosti: "Dopusti sebi da osjetiš, da bi mogao da kreneš dalje.”

I ono najvažnije:
🔹Mir ne dolazi onda kada prestanemo imati teške misli i neugodne emocije.
🔸Mir dolazi onda kada prestanemo voditi neprestanu borbu protiv njih.

Tokom ovog izazova učili smo da mi nismo naše misli.
Da ne moramo ući u svaki voz koji stigne.
Da misao može biti prisutna, a da mi ipak ne moramo slijediti njen pravac.

Učili smo i da smo mnogo veći od onoga što trenutno osjećamo.

🌊 Ne mala, krhka bića koja mora potopiti svaki talas
nego prostrani okean koji može sadržati i nemir i strah i nesigurnost.

Ali šta se događa kada talasi postanu teži?

Šta kada se anksiozno iščekivanje pretvori u težak osjećaj praznine, umora ili beznadežnosti?

Vrlo često, ispod anksioznosti ne nalazimo “slabost”, nego iscrpljenost od dugotrajnog unutrašnjeg napora.
Nalazimo tugu koju nismo stigli osjetiti.
Dijelove sebe koje smo godinama pokušavali nadglasati, kontrolisati ili izbjeći.

I upravo tu počinje dublji proces iscjeljenja.

Ne kada konačno "popravimo sebe", nego kada sebi počnemo prilaziti sa više nježnosti i razumijevanja.

Prema tome, najveća sloboda ne leži u tome da osjećamo samo mir.
Najveća sloboda leži u sposobnosti da napravimo prostor za sve što jesmo...
i za nemir, i za tišinu.

Zato, hvala vam što ste bili dio ovog izazova.
Hvala na otvorenosti, hrabrosti i spremnosti da pogledate u sebe, čak i onda kada nije lako.

A u narednim objavama bavićemo se i onim nekim “težim talasima" - osjećajem praznine, povlačenja i beznadežnosti, kao i načinima na koje možemo pronaći svjetlo, čak i kada je to jako teško.

🌱 A šta je vama tokom ovog izazova najviše pomoglo da osjetite bar malo veći mir, slobodu i lakoću?!

07/07/2026

🌿 DAN 13 | Život ne počinje kada anksioznost nestane

Jedna od najvećih zamki anksioznosti jeste uvjerenje da prvo moramo „popraviti sebe“ pa tek onda početi živjeti. Jer koliko p**a ste zapravo sebi rekli:

▫️ Kada se smirim, krenuću.
🔹 Kada strah nestane, biću ono što jesam.
▫️ Kada budem bolje, onda ću živjeti punim plućima.

A dok čekamo taj savršeni trenutak, život se polako sužava. Počinjemo izbjegavati mjesta, ljude, razgovore i prilike, i to ne zato što ne želimo živjeti, nego zato što pokušavamo izbjeći nelagodu.

Ali iz perspektive terapije prihvatanjem i posvećenošću (ACT) ključno pitanje nije: „Kako da se riješim anksioznosti?“
Nego :„Kakav život želim graditi čak i kada je anksioznost prisutna?“
I to je trenutak kada fokus prebacujemo sa kontrole misli i emocija na vrijednosti.

Jer kao što već znamo misli i emocije su poput oblaka… dolaze i prolaze. Ali vrijednosti su naš kompas. I pokazuju nam smjer čak i kada je nebo prekriveno oblacima.

I ne, one nisu ciljevi koje jednom ostvarimo. One su nešto čemu se vraćamo iznova. I upravo zato vrijednosti šire život. Jer kada djelujemo u skladu s njima, život prestaje biti organizovan oko izbjegavanja nelagode, a počinje biti organizovan oko onoga što nam je važno.
I tada se više ne pitamo: “Kako da ne osjetim anksioznost?” Nego: “Kakva osoba želim biti u ovoj situaciji?”, “Kako želim postupiti uprkos strahu?” i “Šta mi je ovdje zaista važno?”

Jer hrabrost ne znači odsustvo anksioznosti. Hrabrost znači kretati se prema vrijednostima čak i onda kada je anksioznost prisutna. I ne zaboravimo da ne možemo uvijek kontrolisati koje će se misli pojaviti, kako ćemo se osjećati i/ili koliko će anksioznost trajati.

Ali uvijek možemo birati kako ćemo odgovoriti, čemu ćemo dati svoju energiju i/ili kakva osoba želimo biti u datom trenutku.

Dakle, život se ne širi kada čekamo da nelagoda nestane. Život se širi kada prestanemo čekati i počnemo se kretati prema onome što nam je važno - i s anksioznošću i bez nje.

✨ A kojoj vrijednosti danas želite da se približite i napravite makar jedan mali, konkretan korak u tom pravcu?

13/06/2026

Dan 12 | Ti nisi taj talas 😉

Koliko p**a ste za sebe rekli: „Ja sam anksiozna, slomljena ili previše osjetljiva osoba“?!

Ali... jeste li to zaista vi ili je to samo emocija koja vas je trenutno zapljusnula?

Često pravimo jednu ključnu grešku - ne stapamo se samo sa mislima, nego i s emocijama. Pa...

🔹 Kada osjetimo strah, odmah povjerujemo da smo slabi.
🔹 Kada osjetimo tugu, zaključimo da smo slomljeni.
🔹 Kada osjetimo nervozu, odmah pomislimo da s nama nešto nije uredu.

Ali istina je drugačija:

Emocije ne govore ko ste vi.
One samo govore šta se trenutno događa u vama.

🧠 Da li ste znali?

Emocionalni odgovor u tijelu u prosjeku traje 90 sekundi, pod uslovom da mu ne dodajemo „gorivo“ kroz analize i osude. Dakle, ono što emociju produžava nije emocija sama po sebi, već naš otpor i interpretacija.

Zato je važno napraviti malu, ali moćnu promjenu u jeziku koji koristimo. Pa...

❌ Umjesto: „Ja sam anksiozna osoba.“
✅ Probajte: „Primjećujem da je anksioznost trenutno prisutna.“

❌ Umjesto: „Ja sam slomljena.“
✅ Probajte: „Primjećujem tugu u sebi.“ Ili nešto tome slično.

Jer to nije samo igra riječi. To je pomjeranje iz fuzije u posmatranje. I upravo tu počinje psihološka fleksibilnost.

✨ Dakle:

Svaki talas dođe i prođe. Ali vi ostajete.

Jer vi niste talas. Vi ste okean.

💬 Koju emociju vam je najteže samo posmatrati, bez stapanja sa njom?

08/06/2026

Dan 11 | Najbolji alati za unutrašnju slobodu

Vrijeme je da teoriju provedemo u praksu. Jer defuziranje nije magija, nego vještina koja se razvija kroz ponavljanje u stvarnim situacijama. Suština nije da zaustavimo misli.
Nego da promijenimo odnos prema njima, posebno onda kada nas “upecaju i uzmu pod svoje”.

Kada se pojavi misao koja stvara pritisak, um automatski pokušava da uđe u raspravu, analizu ili kontrolu. Ovdje vježbamo nešto drugo: Ne ulaziti u svaku “vožnju” koju um ponudi.

Zato, evo 4 jednostavna, ali vrlo moćna načina kako to raditi u svakodnevnom životu:

🌱 “Primjećujem da…”
Pa umjesto: “Ja sam neuspješan/a” recite: “Primjećujem da imam misao da sam neuspješan/a.” Ili jednostavnije: “Imam misao da…”
Ova mala promjena razdvaja vas od sadržaja misli.
Ne ulazite više u identitet misli, nego u ulogu posmatrača.
➡️ Ključno: misao ostaje, ali više ne upravlja ponašanjem.

🌿 Imenujte priču
Um se ne javlja “slučajno” – on ponavlja poznate scenarije. Zato ga možete uhvatiti: “Evo ga opet moj film o nedovoljnosti. Aha, tu je opet Kritičar ili Stara priča o tome da nešto nije u redu sa mnom.” Jer kada misli date ime, ona prestaje biti “istina o meni” i postaje mentalni događaj koji prepoznajem.
➡️ Ovo je ključni trenutak defuzije: od identifikacije ka posmatranju.

🌱 Vizualizujte
Umjesto da pratite misao, promijenite “kanal”. Zamislite misli kao oblake koji prolaze nebom, listove koji plutaju niz rijeku ili notifikacije koje možete vidjeti, ali ih ne otvarate. Poenta je... vi niste sadržaj, vi ste prostor u kome se sadržaj pojavljuje.
➡️ Um ostaje aktivan, ali vi više niste "u njemu”.

🌿 Promijenite ton
Ovo je često najbrža tehnika.
Uzmite “tešku” misao i izgovorite je robotskim glasom, otpjevate na melodiju “Srećan rođendan”, usporite je kao neki usporeni film
ili je ubrzajte na max. Npr:
“Neću uspjeti” → otpjevano postaje zvuk,a ne prijetnja.
➡️ Efekat: smanjuje se emocionalna “uvjerljivost” misli.
Jer teško je vjerovati misli koja zvuči smiješno.

✨ Mini pravilo za svakodnevicu:
Kada te misao uhvati, ne ulazi u raspravu s njom. Umjesto toga: Primijeti je, označi je, odmakni se i vrati onome što radiš ✨

Time ne rješavaš misao. Ne dokazuješ ništa. Samo je ne pratiš automatski.

I zapamtite: Niste Vi misao.
Vi ste onaj ko misao primjećuje.

Sačuvajte ovu objavu i koristite je kao “brzi vodič” u trenutku anksioznosti.

Ne čitajte je samo kad ste mirni -
probajte je baš kada misao postane glasna.

Koja tehnika vam je najlakša za primjenu u tom trenutku?

20/05/2026

Dan 10 | Ne moraš ući u svaki voz koji stigne 🚉🧠

Ako se često borite s teškim mislima, važno je da znate: nije problem u vama. Vaš um nije pokvaren - on samo pokušava da vas zaštiti.

Naš mozak svakodnevno proizvodi hiljade misli. Kroz evoluciju je naučen da više pažnje posvećuje prijetnjama nego mogućnostima jer je našim precima bilo korisnije da u šuškanju trave prepoznaju opasnost nego da uživaju u pejzažu.

Ipak, problem nastaje jer današnji mozak često ne razlikuje stvarnu opasnost od mentalne. Tako, malu svađu, neodgovorenu poruku ili neizvjesnost može doživjeti kao veliku prijetnju. I tada se pale unutrašnji alarmi i poruke tipa:

"Ne rizikuj."
"Povuci se."
"Sve će krenuti po zlu." Itd... Itd.

Ipak, postoji vještina koja može promijeniti odnos prema tim mislima, a zove se defuziranje.

I ne, to nije tjeranje negativnih misli niti forsiranje pozitivnosti.
To je sposobnost da misao vidite samo kao misao tj. prolazan mentalni događaj, a ne naredbu ili apsolutnu istinu.

Zato, sada na tren zastanite i zamislite da je vaš um prometna željeznička stanica.
Misli su vozovi koji stalno dolaze i odlaze, a vi ste posmatrač koji stoji na peronu. I ne zaboravite da:

✨ Ne morate ući u svaki voz koji stigne.
✨ Ne morate trčati za onima koji odlaze.
✨ A ne morate ni zaustavljati vozove koji vam se ne sviđaju.

Vaš zadatak je samo da ih primijetite, imenujete i pustite da nastave svojim kolosijekom.

Jer kada povjerujete svakom unutrašnjem alarmu, vaš život postaje sve uži i sve strašniji. A kada naučite posmatrati svoje “vozove misli” bez automatskog ulaženja u njih, stvarate prostor za slobodu, mir i izbor.

👇 A koji vas to “voz misli” najčešće pokušava odvesti na peron brige?!

28/04/2026

Dan 9 | Da li vas vaše misli drže kao taoca?

Zamislite da vas jedna misao zarobi. Ne fizički, već iznutra. Kaže vam da niste dovoljno dobri. Da nećete uspjeti. I vi joj povjerujete.

Pa u samo jednom trenutku, ta misao postaje istina o vama.

Ipak, istina je drugačija...
Misao je samo misao. Nije presuda. Nije identitet. Nije budućnost.

Pa zar nije nevjerovatno koliko jedan tihi unutrašnji šapat može obojiti čitav tvoj/vaš/naš dan?!

💬 A koja je to rečenica kojom vas vaš um najčešće pokušava „zarobiti"?

26/03/2026

DAN 8 | Misli i emocije nisu problem. Problem je borba s njima.

Što se više trudimo da ne mislimo određene misli, da ne osjećamo određene emocije, da potisnemo, kontrolišemo ili pobjegnemo... to se one snažnije vraćaju.

Kratkoročno možda i osjetimo olakšanje. Ali dugoročno, problem postaje veći.

U psihologiji ovaj obrazac nazivamo iskustveno izbjegavanje - pokušaj da se riješimo unutrašnje nelagode, koji nas paradoksalno vremenom zapravo još više zarobi.

U tom kontekstu, dijelim dvije moćne metafore:

🔹 Priča o živom blatu

Zamisli da upadneš u živo blato. Prvi impuls je borba: panično mahanje rukama i grčevit pokušaj da se izvučeš.
Ali upravo ta borba uzrokuje da toneš sve dublje.

Spas ne dolazi iz borbe.
Dolazi iz smirivanja i polaganog, svjesnog kretanja.

Isto je i s našim unutrašnjim iskustvom.

🔹 Priča o malom tigru

Zamisli da ispred kuće imaš malog tigra. Dok je mali, vjeruješ da ga možeš kontrolisati. Hraniš ga, umiljat je i sladak.
Ali on iz dana u dan sve više raste.
I vremenom postaje toliko velik da se više ne usuđuješ ni izaći iz kuće.

Na sličan način, pokušaji kontrole straha i izbjegavanje situacija kojih se plašimo zapravo hrane strah.
A onda se naš život sve više sužava.

Manje izlazimo.
Manje rizikujemo.
Manje živimo.

Strah se širi.
A život se smanjuje.

Šta i kako dalje?!

✨ Rješenje nije da misli i emocije nestanu.
Rješenje je da prestanemo ratovati s njima.

Jer kada im damo prostor umjesto otpora i počnemo djelovati u skladu sa svojim vrijednostima, čak i dok su neprijatne misli i emocije prisutne... život se ponovo širi.

Ne zato što je nelagoda nestala.
Nego zato što je više ne puštamo da upravlja našim izborima.

A koja je to emocija s kojom se vi trenutno najviše borite?!

Pravo Rješenje

17/09/2026

04/09/2026

29/07/2026

26/07/2026

07/07/2026

13/06/2026

08/06/2026

20/05/2026

28/04/2026

26/03/2026

Address

Telephone

Website

Alerts

Shortcuts

Share

Listing takedown request