19/01/2026
Uf
Naš Denja (Denis Kadrić, 16. godina)
"Dževdo, Dževdo, ne daj me. Ubij ustaše. Pogodili su me!" prolomi se glas kurira Denje koji se pokušao popeti na Krč, iako je to bilo nemoguće. Denis je teško ranjen. Projektil PAT-a ga je pogodio u noge. Jednu je odmah odbio ispod koljena a drugu teško ranio. Sav je crn da mu se oči ne vide. Krv svuda, vire vene, vidi se i kost, sve visi. Šesnaestogodišnjak je sam, a iznad zvižde metci i projektili, oru zemlju. Krv natapa sve oko Denje koji doziva Dževdo, pogodili su me, Dževdo.
Ne može se prići, nemoguće je. Malo se pridiže, pa pogleda dole prema nogama, klonu Denja.
"Denja moj, čujes li me?! Denja!", zove muklim glasom Dževad Zlatica dječaka dok ga u naramku nosi niz litice kroz kišu metaka. Nosi, pa se spotakne, pa opet nosi brže no što može. Kamen, pa rupa, pa još veća nizbrdica, a iza ostaje krvav trag šesnaestogodišnjeg kurira.
"Denja, čujes li me?" dere se Zlatica.
"Dobro sam" jače Dzevada prigrli Denja i kao da više i ne osjeti bol. Od velikog bola nestane bol.
"Hamide, izađi, moraš mi pomoći da ga snesem dole" dere se Zlatica.
"Ubiće nas, vidiš da nas vide i gađaju" govori Hamid dok izlazi iz zemunice i nosi lahka nosila.
"Izlazi brže iskrvarit će. Vidiš da mu sve visi"
Niz litice, kamen pa opet šumarak, pa koje drvo. Vatra se još pojaćava na njih, vide ih. Gijucu oko glave gore od roja pčela. Hamid se spotakne. To ga i spasi od snajperskog hitca. Pridiže se opet pa se opet spotaknu od brzine kojom Dževdo nosi Denju. Za njima trag krvi niz kamen, ali i niz stazicu kojom se provlaće pod kišom metaka i projektila. Sad su ih optirali i PAM-om i PAT-om Na dnu ih spazi Gele (Derviš Hasanbegović) koji je bio u zaklonu između dva kamena i priljubljen skroz uz zemlju.
"Gore leti gdje je Hamid, pomozi mu", dere se Dževdo glasom iz dubine utrobe. Na samom dnu je najstrmije. Teško se popeti i kad si sam a silazit je još gore.
"Denja, čuješ li me?! Denja!" opet se prodera Dževdo. Skliznu pa ustane. Saplete se niz litice a meci fijuču i oru zemlju oko njih. Vide ih, ali sad manje i gotovo nikako. Stigli su do prvih kuća a Denja je odmah previjen i prebačen u ambulantu. Denju svi vole, ama baš svi i zato osjete njegovu bol.
Krvavi siječanj, Akif Agic
