12/06/2021
Koja riječ o čakavici...
" Kad su nakon neuspjele urote zrinsko-frankopanski gradovi
prešli u ruke njemačkih i mađarskih feudalaca, Paradeisera, Herbersteina,
Bathynyja i drugih, "ČA" više nije bila gospodska riječ i povlačila se dublje
u udaljenija i zabitnija sela koja nisu bila u tako čestom i izravnom dodiru s brojnim kaštelanima,
porkulabima, pisarima, činovnicima i slugama, mahom kajkavcima bilo po podrijetlu bilo po
školovanju i književnojezičnoj naobrazbi. Ne treba pri tom smetnuti s uma da su ti gradovi
odoljeli svim turskim naletima i da su za vrijeme svake turske navale
postajali utočišta dijelu okolnoga pučanstvava.
Na tom se području zamjenica ča održala samo
u Vukovoj Gorici ..." Stjepko Težak
"Prilišćani su donijeli iz svoje stare domovine u novu, svoje posebno čakavsko narječje, koje se sačuvalo uz neke promjene u Vukovoj Gorici do danas,
dok je u Prilišću primilo podosta i kajkavskih osobina. U Rmanju odakle su oni došli, pisalo se u XV vijeku glagolskim pismom, kako nam pokazuju sačuvani
glagolski spomenici iz Rmanja, kao od 28. studenog 1448., 1451. i 11. lipnja 1478. godine. Stoga je bilo Prilišćanima poznato glagolsko pismo, koje su zatekli
u novoj domovini, i kojim je bio napisan otvoreni list, kojim su ih naselili knez Mikoluš Zrinski i Štefan Frankopan u Prilišću. (15.lipnja 1544.g)
Rudolf Strohal
zač -zašto vučit, vuho, vučitelj - učiti, uho, učitelj
ča-što Vazam - Uskrs
z manom - sa mnom mlaji, meklji - mlađi, mekši
nosidu, hodidu - nose, hodaju ćeš mi dojti - hoćeš mi doći, dojti ću i projti...
črišnja, komoške, marela, črno, malin, mliko, lipo
tepica jedna, dite Bojže nu mi podaj
Čakavsko je narječje stoljećima odolijevalo kao izvorno hrvatsko narječje ranog i srednjeg vijeka. Stanovnici Vukove Gorice došli su iz predjela Martin Broda (kasnije Rmanj) i Muškovca kod Obrovca
na Zrmanji. Nakon pada Knina i Mletačko-Turskih ratova krenuli su na sjever i zapad, da bi se zaustavili kod rijeka Dobre i Kupe koje su ih podsjećale na njihov kraj. Sa sobom su donijeli glagoljicu i izvorni čakavski
govor i zadržali ga do kraja svojih života, bez obzira na kajkavsku Sloveniju preko Vinice ili utjecaje Ilirskog preporoda. Tim su se istim govorom služili Frankopani, njihovi stari gospodari, a
po jednom od njih, Vuku, selo je dobilo ime Vukova Gorica. Tu su bili Vukovi vinogradi (gorice) koje su radišni Vukovčani uzgajali, obrađivali, brali i pravili vino, te skupa sa obveznim daćama u stoci,
žitu, medu i ostalim seoskim proizvodima otpremali u Karlovac.
Selo je danas gotovo pusto, poznato više po benzinskoj stanici koja nudi McDonalds na putu za Goranku i primorje. Ako se ipak odlučite skrenuti desno, umjesto lijevo u McDonalds, čeka vas još uvijek
nedirnuta priroda, temelj porušene kuće posljednjeg hrvatskog bana, stara crkva Sv.Jurja i obala Kupe gdje je voda još uvijek čista, barem za sada.
Za moju baku Baru, dedu Vladu i tatu, mog osobnog povjesničara. I hvala na imenu!
Fotografije Sv.Jurja i Vukove Gorice sa stranice prilišće.hr vrijednog Nikole Volovića
