17/06/2026
Nedavno je završena javna rasprava o Nacrtu zakona o računovodstvu, a Ministarstvo finansija je objavilo izveštaj o sprovedenoj javnoj raspravi.
O samom nacrtu zakona, predloženim rešenjima i onome što nas očekuje u narednom periodu pisaću posebno, jer te teme zaslužuju detaljniju analizu. Međutim, jedan detalj mi je privukao pažnju.
U izveštaju se navodi:
„...обављене консултације са кључним стејкхолдерима у области корпоративног финансијског (и нефинансијског) извештавања.“
Zastao sam kod reči „stejkholderi“.
Ne razumem zašto je ovaj engleski termin potreban u službenom dokumentu državnog organa. Obavezna je ćirilica, ali ne i korišćenje naših reči umesto konsultantskog žargona?
Zainteresovane strane.
Relevantni učesnici.
Predstavnici struke i privrede.
Subjekti na koje se propis odnosi.
Ili onako kako autor teksta na drugom mestu kaže „predstavnici državnih organa i organizacija, poslovnih udruženja, privrednih subjekata, stručne javnosti, kao i druga zainteresovana lica“.
Često govorimo o potrebi da propisi budu jasniji, jednostavniji i pristupačniji građanima. Pa hajde da se počne od jezika kojim se pišu zakoni i službena obrazloženja.
Nisam siguran da cilj državnih dokumenata treba da bude uža stručnost, pa da se u njih uvode engleske reči. Imam utisak da dokument tako postaje udaljeniji od onih koji treba da ga čitaju.
Država bi morala da ima obavezu da komunicira najjasnijim jezikom kojeg razumeju građani, privreda i profesionalci kojima su ti propisi namenjeni.
Razumljivost nije pitanje stila. Razumljivost je pitanje poštovanja prema onima kojima se obraćamo.