29/04/2026
Naša priča nije počela u luksuznim katalozima, već ispod starog oraha koji nam je svako leto pravio hlad.
Tu smo odrastali. Tu smo se igrali bez osećaja za vreme, smejali se do suza, vodili prve dečije razgovore koji su nam tada delovali kao najveće tajne na svetu. Taj orah nije bio samo drvo u dvorištu, bio je deo našeg detinjstva, nemi svedok svih onih malih trenutaka koji kasnije postanu najdragocenije uspomene.
Kada je došao dan da deda mora da ga poseče, nismo mogli da prihvatimo da će završiti kao ogrev. Zamolili smo ga da nam ga ostavi, jer smo osećali da njegovo postojanje ne treba tu da se završi. Hteli smo da nastavi da živi drugačije — kroz nešto što će trajati, što će imati dušu, što će čuvati uspomenu na sve ono što nam je pružio.
Od tog našeg oraha nastale su prve male stvari koje smo napravili svojim rukama — prva gitarica, prva figurica, i zapravo prvi pravi otkucaji onoga što je danas Drventerija.
I možda baš zato u svemu što stvaramo postoji nešto više od drveta. Postoji priča, sećanje i ljubav utkane u svaki komad.