31/05/2026
Unpopular opinion. Prije nekoliko godina, na edukaciji za trenera osobnog razvoja, mentor nam je rekao:
“Od danas kava više nije samo kava.”
Tada sam mislila da pretjeruje.
Danas znam da je bio u pravu.
Jer kada godinama radiš na sebi, učiš o ljudima, slušaš njihove priče, strahove i izazove, nekako prirodno postaneš osoba kojoj se drugi javljaju kada im je teško. Osoba koja sluša, podržava, motivira i pokušava pomoći.
I ne žalim zbog toga.
Ali s vremenom sam shvatila da podrška ne bi trebala ići samo u jednom smjeru.
Tek kada sam krenula ozbiljnije graditi svoj posao, vidjela sam tko će nazvati i pitati kako sam, tko će me preporučiti, podržati ili se iskreno veseliti mojim uspjesima, a tko će se javiti samo kada ponovno nešto zatreba.
Godinama sam mislila da je rečenica kako se pravi prijatelji vide kada pokreneš svoj posao samo floskula.
Danas znam da nije.
I da, bez obzira na sva znanja, edukacije i iskustvo, i ja sam samo čovjek. I ja imam strahove, padove i dane kada mi ne treba savjet ni rješenje. Nekad mi treba samo zagrljaj i netko tko će reći:
“Bit će sve dobro.”
Zanimljivo je da su upravo u tom periodu u moj život ušli neki novi ljudi. Ljudi koje možda ne mogu nazvati dugogodišnjim prijateljima, ali koji me razumiju jer prolaze sličan put. Ljudi koji znaju kako izgleda graditi nešto svoje, živjeti od vlastitog znanja i ne odustajati ni kada nije lako.
I zato danas puno pažljivije biram gdje ulažem svoje vrijeme i energiju.
Iza mog znanja stoje godine rada na sebi, edukacije, iskustvo i tisuće uloženih eura. I nije mi žao ni jednog trenutka ni jednog uloženog eura. I dalje učim, razvijam se i upoznajem ljude od kojih mogu rasti.
I iskreno, radije ću uložiti u to nego u još jednu kavu s koje ću se vratiti iscrpljena.
Jer moja kava danas stvarno više nije samo kava. ❤️
