25/06/2025
Upravo sam sjela na terasu nakon ovog suncanog ispunjenog dana! Ljezna sezona je u svom zamahu, puno sunca, mora, smjeha i druženja. A da nebi bilo sve tako idealno, ima i puno vriske, svađe među djecom, razbacanih stvari koje još čekaju moju pažnju, puna korpa robe za pranje, ali barem je ona za peglanje na minimumu 😅🤣
I sjetim se one moje 'buduce' klijentice koja još nije okrenula moj broj. I nakon potpuno ispunjenog dana hvata dasku za peglanje, a muka joj je od same pomisli da to sada još nju čeka. Navečer ona mora peglati. Nakon stotinu stvari koje je već napravila kroz današnji dan. I mrmlja sebi u bradu, jer objašnjavat mužu nema smisla. Ionako neće on uhvatit tu peglu večeras. Neće ni sutra, dočekat će ju prije ili kasnije. Na istom mjestu di ju je ostavila. Zna da ona to mora, iako ne želi!
A onda se sjetim i sebe, od prije par godina. Kad sam nakon odrađene smjene, stigla kući u ponoć i shvatila da je košara s robom za peglanje odavno puna, da nemam snage još i time se baviti. Ali moram, jer mi roba za sljedeće jutro nije bila spremna. Ta frustracija, nemoć, pretrpanost obavezama, nošenje više nego je tada za mene bilo moguće iz dana u dan uzimalo je dio mene. Gomilalo se na hrpi u meni dok jedan dan nisam odlučila poduzeti nešto po tom pitanju. Pobrinuti se za sebe. Shvatila sam da nitko ne dolazi, da nitko neće doći. Da čekam spas u nekome tko nema moć rjesit brige unutar mene. Da čekam samu sebe. I pokrenula se. Tražila pomoć di god sam mogla, od sitnica pa do velikih stvari, od čišćenja pa do čuvanja djece. I rasteretila se. Dala si priliku da opet osjetim sebe. I nešto u meni se probudilo. Ona iskra koja me u jutro drži da svoj dan PROŽIVIM, a ne preživim!
Jednu veću 'sitnicu' mogu i tebi ponuditi kroz svoju uslugu peglanja. Rjesi se te robe već jednom 😉
Ako si stigla do kraja, čestitam ti 😁 i hvala od ❤️!
Šinjorina.