Pravo ja, centar za savjetovanje i edukaciju

Name: Pravo ja, centar za savjetovanje i edukaciju
Address: Matije Gupca 10, Slavonski Brod, 35000, HR
Telephone: +38598502035

Home
Croatia
Slavonski Brod
Pravo ja, centar za savjetovanje i edukaciju

Pravo ja, je prostor za vaše istraživanje, osobni rast i razvoj te ostvarivanje vaših ciljeva. Uz moju podršku možete graditi dublje odnose sa sobom i drugima.

13/09/2026

Nedjelja navečer zna imati neku svoju težinu.
Vikend još nije završio, a mi već u glavi slažemo sutrašnji raspored, obveze i sve ono što nismo stigli. Kao da dio ponedjeljka svaki tjedan uzme sebi komadić nedjelje.
I možda nije stvar u tome da jednostavno ne volimo ponedjeljak.
Možda smo život posložili tako da se sebi vraćamo tek vikendom.
Ne mislim da svaki dan mora biti lagan, zanimljiv i ispunjen. Naravno da postoje obveze, umor i dani koje samo želimo privesti kraju.
Ali ako pet dana uglavnom izdržavamo, a tek za vikend ponovno osjećamo da živimo, možda se vrijedi zapitati što nam tijekom tjedna nedostaje.
Više predaha?
Jasnije granice?
Nešto čemu se radujemo?
Ili samo malo vremena koje nije unaprijed namijenjeno drugima?
Ne moramo zavoljeti svaki ponedjeljak. Ali ne bismo trebali potrošiti život čekajući petak.

Kako vama izgleda nedjelja navečer?

Pravo ja

11/09/2026

Sutra pakiramo stvari za kćerin odlazak na studij.
Posve prirodan korak u životu. Očekivan. Željen.
I svejedno, odjednom tako velik.
Godinama odgajaš dijete upravo za ovaj trenutak, da bude svoje, da se usudi otići, da raširi krila i izgradi život koji neće ovisiti o tvojoj blizini.
A onda taj trenutak stvarno dođe.
Dok ona kreće prema svemu što je čeka, mi ostajemo sami. Ponovno nas dvoje.
Ne doživljavam to kao kraj nečega, premda osjećam tugu. Više kao promjenu ritma jedne obitelji. Dom će biti tiši, svakodnevica drukčija, a njezina će odsutnost neko vrijeme biti glasna.
Istodobno sam neizmjerno ponosna i sretna. Jer dijete nismo odgojili da zauvijek ostane u sigurnosti našeg gnijezda, nego da iz njega može poletjeti.
A pred nama?
Pred nama je još toliko života. Putovanja, planova, novih početaka i vremena za nas.
Možda prazno gnijezdo nije praznina.
Možda je samo dokaz da smo napravili ono što smo trebali, dali djetetu korijenje kojem se može vratiti i krila kojima može otići.

10/09/2026

Nije svaka osoba koja razmišlja o smrti odustala od života.
Ponekad samo više ne vidi način kako živjeti s boli koju nosi.
Zato o suicidu trebamo govoriti.
Ne senzacionalistički. Ne sa strahom. Ne osuđujući.
Trebamo moći pitati:
„Razmišljaš li o tome da si oduzmeš život?“
I ostati dovoljno mirni da čujemo odgovor.
Nekome u tom trenutku ne treba savjet, usporedba ni rečenica da „misli pozitivno“.
Treba mu prostor u kojem svoju bol ne mora skrivati. I pomoć koja neće završiti samo na riječima.

Danas, na Svjetski dan prevencije suicida, možda je najvažnije podsjetiti da o suicidu smijemo govoriti.

Jer šutnja ne štiti.
Razgovor može biti početak.

09/09/2026

A što ako i „rad na sebi“ postane još jedan način da sebi nikada nismo dovoljno dobri?
Još nešto treba proraditi.
Osvijestiti. Otpustiti. Promijeniti.
Postaviti bolje granice. Bolje regulirati emocije. Biti „bolja verzija sebe“.
Osobni razvoj može biti oslobađajući.
Ali iza stalne potrebe za promjenom ponekad se skriva vrlo staro uvjerenje:
„Ovakva kakva jesam nisam dovoljno dobra.“
Nije isto mijenjati se jer želimo živjeti slobodnije i mijenjati se jer vjerujemo da moramo biti drugačiji da bismo vrijedili.

Zato nije uvijek pitanje:

„Što još trebam promijeniti?“

Nego:

„Iz kojeg mjesta u sebi dolazi potreba da se stalno mijenjam?“

Možeš li prepoznati rasteš li iz ljubavi prema sebi ili se mijenjaš zato što vjeruješ da takva kakva jesi nisi dovoljna?
Tamara Brezičević - psihoterapija Slavonski Brod

06/09/2026

Djeci danas možemo ponuditi gotovo sve.
Aktivnosti, sport, jezike, edukacije, iskustva, prilike.
I lako je povjerovati da je više uvijek i bolje.
Ali dječji razvoj ne događa se samo onda kada nešto uče, treniraju ili postižu. Događa se i dok se dosađuju. Dok izmišljaju igru. Dok lutaju mislima. Dok imaju vrijeme koje nitko nije organizirao umjesto njih.
Ne mislim da djecu trebamo osloboditi obaveza.
Mislim da trebamo paziti da im obaveze ne pojedu djetinjstvo.
Jer iza prepunog rasporeda često stoji dobra roditeljska namjera: želimo im pružiti što više.
Ali možda jedno od važnijih pitanja nije:

„Što još možemo pružiti svom djetetu?“

nego:

„Čega mu trebamo ostaviti dovoljno?“

O tome pišem u novoj kolumni za PlusPortal
„Jesmo li u rasporedu ostavili mjesta za djetinjstvo?“
Cijelu kolumnu možete pročitati putem poveznice u opisu profila. Tamara Brezičević - psihoterapija Slavonski Brod

28/08/2026

Kontrola zna biti jako dobro prerušena.
Zovemo je odgovornošću.
Organiziranošću.
Temeljitošću.
Brigom.
„Takva sam, volim imati sve posloženo.“
A onda se dogodi nešto što nismo planirali.
Netko ne odgovori na poruku.
Plan se promijeni.
Netko drugi napravi nešto na svoj način.
Ne znamo kako će nešto završiti.
I odjednom ne smeta samo promjena plana.
Smeta osjećaj koji se pojavi kada više ne držimo konce.
Tu kontrola postaje zanimljiva.
Jer često ne pokušavamo kontrolirati ono što se događa.
Pokušavamo kontrolirati kako ćemo se osjećati ako se dogodi nešto što nismo očekivali.
I zato planiramo još više.
Provjeravamo još jednom.
Vrtimo razgovore unaprijed.
Tražimo potvrdu.
Pripremamo se za scenarije koji se nikada neće dogoditi.
Sve kako bismo došli do osjećaja:

„Sad sam sigurna.“

Ali potpuna sigurnost ne dolazi.

Jer život se, bez obzira na naše planere, popise i planove B, ponekad jednostavno — dogodi.
I možda najveća sloboda nije u tome da konačno naučimo držati sve pod kontrolom.
Nego da više ne moramo.
Da možemo reći:
„Ovo nisam planirala.
Ne znam kako će završiti.
Ali vjerujem sebi dovoljno da ostanem tu.“
To je sasvim druga vrsta sigurnosti.

Ne sigurnost u ishod.

Sigurnost u sebe. Tamara Brezičević - psihoterapija Slavonski Brod

25/08/2026

Koliko p**a si za sebe rekla:
„Ja sam jednostavno takva.“
Takva sam da sve moram držati pod kontrolom.
Takva sam da ne znam tražiti pomoć.
Takva sam da previše razmišljam.
Takva sam da svima ugađam.
Takva sam da teško podnosim kritiku.
Takva sam da sve mogu sama.
A što ako to nije cijela istina?
Što ako neke stvari koje danas zoveš osobnošću nisu nastale zato što si „takva“, nego zato što si se nekada tako naučila zaštititi, prilagoditi, pripadati, sačuvati odnos ili osjećati sigurnije?

Dijete ne kaže:

„Razvit ću potrebu za kontrolom jer mi neizvjesnost stvara nesigurnost.“
Ono samo pronađe način koji funkcionira.
Bude dobro.
Bude jako.
Ne traži previše.
Pazi na raspoloženja drugih.
Ne griješi.
Preuzima odgovornost.
Drži stvari pod kontrolom.
I taj način može toliko dugo funkcionirati da jednoga dana više ne kažeš:

„Ovako sam naučila.“

nego:

„Ovakva sam.“

Tu psihoterapija može otvoriti jedno sasvim drugo pitanje.

Ne samo:

„Zašto sam ja takva?“

nego:

„Kada sam naučila da moram biti takva?“

Jer postoji velika razlika između:

JA SAM TAKVA.

i

TAKVA SAM MORALA BITI.

A možda upravo u prostoru između te dvije rečenice prvi put dobiješ mogućnost pitati:

Moram li još uvijek?

Tamara Brezičević - psihoterapija Slavonski Brod

23/08/2026

Koliko p**a ste sebi rekli: „Samo da još ovo riješim…“? I onda ćete biti mirniji. Sretniji.
Napokon ćete moći odahnuti. Samo da prođe ovaj problem.
Da se popravi odnos.
Da djeca budu dobro.
Da bude više novca.
Da smršavim.
Da završim to što sam započela.
Da se konačno sve nekako posloži.
A onda se jedno riješi i život donese nešto drugo. I tako, gotovo neprimjetno, možemo provesti godine čekajući vlastiti život.
Posebno ako smo negdje putem naučili da se mir mora zaslužiti.
Da se prvo mora sve obaviti.
Da ne možemo biti dobro dok netko koga volimo nije dobro.
Da je opuštanje dopušteno tek kad više nema razloga za brigu.
Ali taj trenutak možda nikada neće doći.
Ne zato što je s nama ili našim životom nešto pogrešno, nego zato što život nije projekt koji ćemo jednoga dana dovršiti.
Uvijek će postojati nešto što bismo željeli drugačije.
Nešto što boli.
Netko za koga brinemo.
Nešto što još čekamo.
A između svega toga događaju se obična jutra. Kave koje popijemo s nekim koga volimo. Smijeh. More. Glazba. Zagrljaji. Nedjelje. Putovanja.
Trenuci u kojima je, zapravo, bilo dobro.
Samo ih ponekad nismo primijetili jer smo gledali prema onome što još nije.
Sreća nije trenutak u kojem je sve dobro.
Možda je zrelost dopustiti sebi da budemo dobro i onda kada nije sve dobro.
I zato danas ne pitam što još morate riješiti.
Pitam vas nešto drugo:

Koliko života želite propustiti čekajući da sve bude savršeno? Tamara Brezičević - psihoterapija Slavonski Brod

Pravo ja

16/08/2026

18. 8. vraćam se svojim klijentima. I baš se radujem.

Kad sam krenula u ovaj posao, mislila sam da će mi nedostajati ono što dolazi s radnim mjestom punim ljudi.
Kolege. Kave. Razgovori između obaveza. Netko preko p**a stola.

Jer posao terapeuta jest pomalo usamljenički. Zatvoriš vrata i ostanete vas dvoje. Susret po susret. Priča po priča.
Tada mi je suprug rekao nešto vrlo jednostavno: „Pa nisi sama. Imaš svoje klijente.“
Tada mi je to zvučalo gotovo prejednostavno.

Danas znam koliko je bio u pravu.
Ne, klijenti nisu moje društvo niti zamjena za kolege. Naš odnos ima jasne granice i sasvim drugu svrhu. Ali u tom poslu postoji puno više ljudskog kontakta nego što sam mogla zamisliti dok sam o njemu samo razmišljala.
Ljudi mi donose svoje strahove, pitanja, ljutnju, tugu, humor, šutnju, otpore, pomake… život kakav jest.
A ja imam privilegiju biti uz njih jedan dio p**a.
Zato se nakon odmora ne vraćam s onim teškim: „Joj, opet posao.“

Baš suprotno.

Veselim se otvoriti vrata.
Sjesti u svoju fotelju.
I ponovno susresti ljude koji su mi povjerili dio svoje priče.
18. 8. vraćam se u Pravo ja. I čini mi se da je upravo to najbolji znak da sam izabrala posao koji volim.

14/08/2026

Ako me želite malo bolje upoznati.
Ali bez životopisa. Bez nabrajanja edukacija. Bez one klasične priče „tko sam ja“.

Pa evo mene malo drugačije.

Volim putovanja i onaj osjećaj kad na nekoliko dana izađem iz svega poznatog. Čitam jer me još uvijek zanima koliko toga ne znam. More jednostavno volim, bez potrebe da od toga napravim psihološku metaforu.

Volim glazbu. Jako. Posebno uživo. Koncerte, onu prvu notu zbog koje se naježiš i pjesme koje te u sekundi vrate negdje gdje si već bila.

Obožavam mačke. Volim svoje ljude. Volim se smijati, pričati gluposti i imati dane u kojima mi se jednostavno ništa ne da.

I da — terapeutkinja sam. Ali nisam samo terapeutkinja.

Pogriješim. Predomislim se. Ponekad previše razmišljam. Nekad granicu postavim odmah, a nekad tek kad shvatim da sam je trebala postaviti puno ranije.

Ne mislim da sam završena verzija sebe.
I zapravo ne želim biti.

Jer za mene Pravo ja nikada nije značilo pronaći neku savršenu verziju sebe i tamo zauvijek ostati.

Više mi znači imati dovoljno slobode da se mijenjam, učim, odustanem od onoga što više nije moje i ponovno se vratim sebi.

Ovo je mojih nekoliko stvari.
Ne najvažnijih. Ne konačnih.
Samo mojih.

A koja bi jedna stvar morala biti na vašem popisu da se predstavljate bez zanimanja, titula i uloga? Tamara Brezičević - psihoterapija Slavonski Brod

Address

Matije Gupca 10
Slavonski Brod
35000

Telephone

+38598502035

Website

https://pravoja.hr/

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Pravo ja, centar za savjetovanje i edukaciju posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The Business

Send a message to Pravo ja, centar za savjetovanje i edukaciju:

Want your business to be the top-listed Business in Slavonski Brod?