13/03/2019
''Kada je prije tačno deset godina Mahmoud Darwish preživio drugu operaciju srca napisao je pjesmu ''Smrti, pobjedih te''. Prošlog petka Mahmoud Darwish, ljudska, moralna, humana vertikala Palestinaca, svih Arapa i usuđujem se reći svjetska, umro je u 67. godini života nakon treće operacije srca i – pobijedio smrt ponovno i zauvijek."
Na današnji datum, 1941. godine, rođen je u Galileji palestinski pjesnik Mahmoud Darwish. Zlatko Dizdarević susreo se s njim četiri p**a – prvo u Beirutu, zatim na Cipru, pa u Alžiru i konačno, u Sarajevu prilikom čega o njemu piše da je ''bio dirnut sjećanjima na neke godine u kojima smo znali za čime tragamo''.
Mahmoud Darwish umro je 9. augusta 2008. godine. U knjizi Hiljadu i druga noć, Dizdarević mu tada posvećuje poglavlje ''Iznad svih'', u kojem između ostalog piše:
''Kada je prije tačno deset godina Mahmoud Darwish preživio drugu operaciju srca napisao je pjesmu ''Smrti, pobjedih te''. Prošlog petka Mahmoud Darwish, ljudska, moralna, humana vertikala Palestinaca, svih Arapa i usuđujem se reći svjetska, umro je u 67. godini života nakon treće operacije srca i – pobijedio smrt ponovno i zauvijek.
... Razmišljam danas, zapravo, o nečem sasvim drugom, zatrpan uspomenama na Darwisha. I bujicama riječi suvremenika o njemu. Koliko li je samo p**a nagrađen unaokolo po svijetu za ono što jeste, za ono što je napisao i htio i izgovorio, za ono što je učinio pa i prešutio. Dobio je i 'Nagradu mira Staljin' kao i 'Nagradu Akademije američkih pisaca', uz desetine ostalih unutar takve lepeze. I šta je ostalo. Utrkivali su se decenijama hvaleći ga, a umro je sa ključem kuće koje nema. Opisivao je sve što se moglo sažeti u tragediji obespravljenog pojedinca i poniženog naroda na način koji je Yossi Saridu, svojevremeno ministru kulture i obrazovanja Izraela, dao za pravo da predloži uvrštavanje njegove poezije u programe nastave na univerzitetima u Izraelu. Premijer Barak je tada kazao da to ne može jer ''Izrael još nije spreman za Darwishove ideje u školama...'' A ko je spreman uopće?
Pada mi na pamet da su, zapravo, sve te nagrade samo planetarno slavlje njenih vlastitih poraza. Koja li mizerija od svjetskog licemjerstva. I, tim povodom, možda samo usput, koja li sjećanja na tapšanja po ramenu nas u Sarajevu, uz obećavanja da će se odbraniti ona ljudskost i ona humanost koju tamo nikada nisu željeli da odbrane, osim u deklaracijama i na prijemima. To su uvijek i isponova oni isti što vječito nagrađuju perući vlastitu savjest, i tapšu po ramenu.
Kako je i koliko Darwish svojom humanošću ponizio onaj svijet koji je od tzv. humanosti napravio profesiju, business i puki alibi za vlastitu mizeriju. Vječito živi Darwish mogao bi im se već sada grohotom smijati odnekud iz daljine. On je pobijedio, ali im se ne smije, siguran sam. On je iznad toga. Njima se to, uostalom, ne može ni objasniti.''
(na slici: stih iz Darwishove pjesme ''Imamo na ovoj zemlji sve zbog čega vrijedi živjeti'', na zidu palestinskog izbjegličkog kampa u Jordanu)