04/05/2012
O KOPITNOM ABSCESU
Pravilna briga o konju ide ruku pod ruku s pravilnim postupanjem s bolesnim konjem. Dok se neki zdravstveni problemi relativno brzo i jednostavano liječe, drugi su teži i iscrpljujući za vlasnika i za konJa. Bolesti i problemi kopita najčešće padaju u ovu drugu kategoriju.
Bolesne promjene distalnih falangi (kopitna kost) i susjednih tkiva jedno je od takvih stanja koja su iznimno teška za liječenje jer su kost i tkiva 'zarobljeni' unutar kopitne kapsule. Uspješno liječenje zahtijeva održavanje ili ponovno uspostavljanje funkcije kopita i u njemu 'umetnute' kopitne kosti.
Prvi korak je, naravno, postići točnu dijagnozu. Nakon što je veterinar postaviO dijagnozu, tek tada može započeti liječenje.
Konji s kopitnim, subsolarnim abscesom (nakupina gnoja) smještenim unutar kopitne kapsule, obično iskazuju tešku hromost u podupiranju tj. dijelom ili u potpunosti izbjegavaju opterećenje na bolesnu nogu. Apscesi u kopitu uglavnom su uzrokovani bakterijama koje prodiru između tabana, kopitne kapsule i kopitne kosti putem krvi ili pukotina i oštećenja na samom kopitu, tabanu ili žabici, a nakupljeni gnoj nije ništa drugo nego bijele krvne stanice koje naviru iz krvi u sklopu mehanizma obrane od prispjelih bakterija. Gomilanjem bijelih krvnih stanica i razgradnih produkata tkiva kojima se bakterije hrane, nastaje velika količina gnojnih džepova koji pritišću na mekana tkiva između kopitne kosti i kopitne kapsule te razdvaja fiziološke veze između tih struktura što uzrokuje izvanredno veliku bolnost.
Veterinar može uporabom kopitnih kliješta identificirati lokaciju abscesa pod kopitnom kapsulom te potom ukloniti ili stanjiti dio tabana ili kopitne stijenke kako bi pokušao identificirati pukotine ili kanale koji će pomoći u točnom određivanju lokacije gnojnog džepa i njegovo pražnjenje.
Već i najsitnije promjene u vidu sićušnih crvenih točkica koje se mogu pojaviti na površini prilikom stanjivanja stijenke i određivanja lokacije abscesa, ukazuju na postojanje kapilara u vrhovima papila i potvrđuju da je nježno tkivo koje prehranjuje taban na tome mjestu zdravo i još uvijek dobro prijanja te da nema potrebe za daljnjom obradom na toj lokaciji. Ako je absces prisutan, gnoj iz abscesa će se početi cijediti još i prije nego li se pojavi krvarenje.
Jednom kada je kopitni absces lociran, konja je potrebno lagano sedirati te blokirati senzibilne živce kako bi se uklonila bolnost prilikom daljnjeg kirurškog postupanja kojim se otvara šupljina abscesa.
Neobično je važno absces otvoriti što je moguće manjom rupom kako bi se postigla tri cilja: smanjila već ionako vrlo izražena bolnost, otklonile ozbiljne i brojne komplikacije prilikom zaraštanja, te izbjegla ponovna pojava abscesa. Nakon što je absces izcijeđen, potrebno ga je zbrinuti povidon jodom i odgovarajućim zaštitnim povojem, kako bi se rana držala otvorenom i čistom. Držite konja ograničenog na konjušnicu, a mijenjanje povoja i pregled rane svaki drugi dan prepustite veterinaru budući da je neophodna stručna procjena napretka zaraštanja. Često je potreban i dodatni debridman kako bi cijeljenje teklo prema planu.
Kada je rana suha i slobodna od eksudata nekoliko dana u nizu, taban smije biti zaštićen sterilnom gazom i odgovarajućim impregnirajućim sredstvima za kopito te punom potkovom. Potkova koja pokriva kompletni taban bi trebala ostati tijekom šest tjedana kako bi se omogućilo potpuno zaraštanje. U ovom periodu, konj može nastaviti s radom pod uobičajenim opterećenjem.
