Većina nas na ovo će pitanje odgovoriti kraćom ili dužom autobiografijom, popraćenom s još nekoliko natuknica o našim osobinama, navikama i interesima. Međutim, kad kažem da imam 35 godina, volim filmove i knjige, ne volim kućanske poslove i želja mi je imati kućnog ljubimca, koliko sam zapravo rekla o sebi? Kad spojim sve što znam o sebi, bilo da se radi o onome što pokazujem da jesam, o onome če
ga se sramim što jesam pa skrivam, ili o onome što se ni ne usuđujem ponadati da jesam, je li to cijela slika? I ako jesam, zašto se onda svako toliko iznenadim sama sobom kad vidim za što sve (ni)sam sposobna? Knjiga je bila puna priča, puna prekrasnih poglavlja, odjeljaka, rečenica, riječi i slova. Nisu na prvi pogled sve priče izgledale kao da pripadaju toj knjizi. Poneka je izgledala kao da dolazi iz neke skroz drugačije knjige. Neka su poglavlja bila nelogično posložena, pa je na primjer treće poglavlje bilo zapisano poslije sedmog. Odjeljci su bili različito formatirani, neki su bili uvučeni, neki su imali velike razmake između redaka, neki ih uopće nisu imali pa su reci izgledali kao da tvore neke sasvim nove retke. Rečenice su bile sasvim pomaknute. Ne samo da nisu nužno započinjale velikim slovom, neke čak nisu uopće ni započinjale već su odmah završavale. Neke su pak išle tako daleko da su bile napisane naopako pa su se čitale s desna na lijevo. Bilo je riječi koje su bile nečitljive ili neizgovorljive. Neke su riječi bile napisane po margini, kao da ih je tu netko naknadno dopisao. Slova su bila različitih veličina, boja i oblika. Neka su izgledala kao da su ručno napisana. A neka su slova bila razbacana po više redova pa ih je trebalo jako pažljivo čitati kako se ne bi izgubila nit. Ali nit je bila tamo. Nit koja je povezivala sva ta slova, riječi, rečenice, odjeljke, poglavlja i priče u jednu prekrasnu knjigu. Koja je imala smisla. Barem je prekrasna bila dok nije došla u tiskaru. A tamo su je lektorirali, formatirali, prelomili, uredili: izbrisali suvišno, preokrenuli preokrenuto, uklopili neuklopljeno, posložili razbacano. I dobili su jednu jako urednu knjigu, školski primjer kakva knjiga treba biti. Knjiga je poslana u distribuciju, rasprodana, spakirana u omote, raspakirana iz omota, pogledana i složena na police. Jednom prekrasna, unikatna, zanimljiva, pomalo divlja i nepredvidljiva knjiga danas stoji na polici zajedno sa svim drugim uređenim, posloženim, finim knjigama. Ja sam jedna Sasvim Pristojna Knjiga. Ovo je jedna od mojih stranica.
